Svako od nas uvijek proživi što i svi prije nas, i ničiji udes nije pouka, ničija muka utjeha. Ni na što se čovjek ne navikava zato što su to mnogi doživjeli prije njega. Uvijek je bilo rata, otkako svijet postoji, a ljudima je uvijek nanovo teško. Uvijek se dešavalo da je čovjeka stizala nesreća, i nikad se niko ne utješi mišlju: nisam sam, i nisam prvi ni posljednji.


svako-od-nas-uvijek-proivi-to-i-svi-prije-nas-i-iji-udes-nije-pouka-ija-muka-utjeha-ni-na-to-se-ovjek-ne-navikava-zato-to-su-to-mnogi-doivjeli-prije
meša selimovićsvakoodnasuvijekproživitosviprijenasničijiudesnijepoukaničijamukautjehanasečovjeknenavikavazatosutomnogidoživjelinjegauvijekbilorataotkakosvijetpostojiljudimananovotekodeavalodačovjekastizalanesrećanikadnikoutjeimiljunisamsamprviposljednjisvako odod nasnas uvijekuvijek proživiproživi štošto ii svisvi prijeprije nasi ničijiničiji udesudes nijenije poukaničija mukamuka utjehani nana štošto sese čovjekčovjek nene navikavanavikava zatozato štošto sumnogi doživjelidoživjeli prijeprije njegauvijek jeje bilobilo rataotkako svijetsvijet postojiljudima jeje uvijekuvijek nanovonanovo teškouvijek sese dešavalodešavalo dada jeje čovjekačovjeka stizalastizala nesrećai nikadnikad sese nikoniko nene utješiutješi mišljunisam sami nisamnisam prviprvi nini posljednjisvako od nasod nas uvijeknas uvijek proživiuvijek proživi štoproživi što išto i svii svi prijesvi prije nasi ničiji udesničiji udes nijeudes nije poukaničija muka utjehani na štona što sešto se čovjekse čovjek nečovjek ne navikavane navikava zatonavikava zato štozato što susu to mnogimnogi doživjeli prijedoživjeli prije njegauvijek je biloje bilo rataotkako svijet postojia ljudima jeljudima je uvijekje uvijek nanovouvijek nanovo teškouvijek se dešavalose dešavalo dadešavalo da jeda je čovjekaje čovjeka stizalačovjeka stizala nesrećai nikad senikad se nikose niko neniko ne utješine utješi mišljui nisam prvinisam prvi niprvi ni posljednji

Ako mi je sudbina ostavila bilo kakvu nadu da ću povratiti ugled, onda i nisam toliko zgriješio; ako su, pak, ove muke vječne, onda želim, ljubavi moja, da te vidim što prije i da umrem u tvom zagrljaju, kada nam ni bogovi koje si ti najiskrenije poštovala, ni ljudi, kojima sam ja uvijek služio nisu uzvratili zahvalnošću… O, kako sam nesretan i jadan!Mnogo sam razmišljala i shvatila da nisam slučajno ušla u onaj kafić. Najvažnije susrete dogovore duše, čak i prije nego što se tijela ugledaju.Uvijek sam mnogo radio, pisao, komponovao, svirao, pjevao, ali novca nisam mnogo zarađivao, nisam tezgario. Glavne novce sam zaradio vani. A, ovdje sam zarađivao skromno, onako za stubišnog svjetla. Niko mi nikada nije ništa dao, ni stipendiju ni stan niti kredit.Znala sam da pripadam javnosti i svetu. Ne zato što sam bila talentovana ili lepa, već zato što nisam pripadala ničemu i nikom drugom.Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za što znamo da će nas stići. Izuzetka nema, ni iznenađenja, svi putevi vode do nje, sve što činimo to je priprema, za nju, priprema čim zakmečimo udarivši čelom o pod, uvijek je bliže, nikad dalje. Pa, ako je jekin, zašto se čudimo kad dođe. Ako je ovaj život kratak prolazak što traje samo čas ili dan, zašto se borimo kako bi ga produžili dan ili sat. Zemaljski je život varljiv, vječnost je bolja.Uvijek postoji neko ko želi upravo ono što i ti želiš.