Kad god nas smrt iznenadi biće dobrodošla ukoliko je naš ratni poklič dospio makar do jednog uha koje sluša i jedne ruke koja će se ispružiti kako bi preuzela naše oružje.


kad-god-nas-smrt-iznenadi-bie-dobrodo-ukoliko-na-ratni-pokli-dospio-makar-do-jednog-uha-koje-slua-i-jedne-ruke-koja-e-se-ispruiti-kako-bi-preuzela
ernesto Če gevarakadgodnassmrtiznenadibićedobrodolaukolikonaratnipokličdospiomakardojednoguhakojesluajednerukekojaćeseispružitikakobipreuzelanaeoružjekad godgod nasnas smrtsmrt iznenadiiznenadi bićebiće dobrodošladobrodošla ukolikoukoliko jeje našnaš ratniratni pokličpoklič dospiodospio makarmakar dodo jednogjednog uhauha kojekoje slušasluša ii jednejedne rukeruke kojakoja ćeće sese ispružitiispružiti kakokako bibi preuzelapreuzela našekad god nasgod nas smrtnas smrt iznenadismrt iznenadi bićeiznenadi biće dobrodošlabiće dobrodošla ukolikodobrodošla ukoliko jeukoliko je našje naš ratninaš ratni pokličratni poklič dospiopoklič dospio makardospio makar domakar do jednogdo jednog uhajednog uha kojeuha koje slušakoje sluša isluša i jednei jedne rukejedne ruke kojaruke koja ćekoja će seće se ispružitise ispružiti kakoispružiti kako bikako bi preuzelabi preuzela našepreuzela naše oružje

Kad god nas smrt iznenadi biće dobrodošla ukoliko je naš ratni poklič dospeo makar do jednog uha koje sluša i jedne ruke koja će se ispružiti kako bi preuzela naše oružje.Sasvim sigurno je došlo vrijeme da naš identitet kao ljudi za nas postane najvažniji: da naše zajedničko biti čovjek prepoznamo kao naš prvi identitet; da smo prije svega ljudi koji su rođeni u ovom današnjem svijetu da bi bili voljeni i da bi voljeli – mi smo povezani jedni sa drugima i potrebni smo jedni drugima.Nigdje ne postoji jednostavan put do slobode, i mnogi od nas će morati proći više puta kroz dolinu smrti kako bi dosegli vrh naših želja.Intenzivna, neočekivana patnja prolazi brže od patnje koja je naizgled podnošljiva. Ova patnja traje godinama i da i ne primjetimo izjeda nam dušu, dok jednog dana ne postanemo nesposobni da se oslobodimo gorčine koja nas onda prati do kraja života.Čovek je, pored uma, obdaren i srcem, osećanjem i voljom kao snagom koja može da ostvari ono što um i srce nađu da treba. A osim toja, obdaren je još i slobodom. Čovek može onako kako Bog hoće a može i suprotno. Jer, što kaže naš filozof Koža Knežević, „čovek je biće kome može i Bog da se obraduje, a od koga može i đavo da se postidi“. Vidite koliki je to ogroman razmak! Gde ćemo se naći, zavisi od nas.Što je to s nama i sa životom, u kakve se to konce saplićemo, u što upadamo svojom voljom, u što nevoljom, što od nas zavisi, i što možemo sa sobom. Nisam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke.